kakva priča!

Prošao je 15 operacija, a onda postao svjetski prvak: Ovo je nevjerojatna priča Dina Sinovčića

U početku je sve bilo samo igra. No dvije godine poslije počeo je trenirati u klubu za plivače s invaliditetom, a 2009. godine stigla je i prva velika međunarodna medalja – bronca na Europskom prvenstvu na 100 metara leđno.

Dino Sinovčić

Dino Sinovčić

Od 15 operacija do svjetskog vrha: Životna priča Dina Sinovčića koja inspirira Hrvatsku

Dino Sinovčić od najranijih je dana znao da život neće biti jednostavan. Kao dijete prošao je kroz čak 15 operacija, a ono što je počelo kao rehabilitacija u bazenu pretvorilo se u jednu od najljepših sportskih priča hrvatskog sporta.

Dino Sinovčić rođen je u Splitu 16. lipnja 1992. godine. Od rođenja živi s artrogripozom, rijetkom bolešću zglobova koja je u njegovom slučaju zahvatila donje udove. Zbog toga ne može potpuno ispružiti ni saviti noge, a većinu vremena koristi invalidska kolica.

No ono što njegovu priču čini posebnom nije samo ono što mu se dogodilo, već način na koji je odlučio živjeti s time.

Prva operacija već s godinu dana

Dino je prvu operaciju imao kada je imao samo godinu dana. Do 2003. godine prošao je ukupno 15 operacijskih zahvata. Liječnici su pokušavali poboljšati položaj njegovih nogu i omogućiti mu lakše kretanje.

Operacije su se nizale, ali željeni rezultati nisu uvijek dolazili. Nakon posljednje operacije 2003. godine njegovo se stanje više nije mijenjalo. Artrogripoza nije progresivna, a Dino je s vremenom naučio pronaći vlastiti način kako funkcionirati i živjeti punim plućima.

A onda je u njegov život ušao – bazen.

Sve je počelo kao rehabilitacija

Nakon operacija liječnici su Dinu preporučili plivanje kao oblik rehabilitacije. Majka ga je počela voditi na bazen, u početku jednom tjedno.

Nitko tada nije mogao znati da će upravo ti odlasci promijeniti njegov život.

Na bazenu su njegov talent primijetili treneri Plivačkog kluba Mornar iz Splita. Godine 2004., kada je imao samo 13 godina, priključio se treninzima s plivačima bez invaliditeta.

U početku je sve bilo samo igra. No dvije godine poslije počeo je trenirati u klubu za plivače s invaliditetom, a 2009. godine stigla je i prva velika međunarodna medalja – bronca na Europskom prvenstvu na 100 metara leđno.

Od tada se njegov život počeo mijenjati.

Od dječaka na rehabilitaciji do svjetskog prvaka

Dino je s vremenom postao jedan od najboljih paraplivača na svijetu. Posebno se specijalizirao za disciplinu 100 metara leđno, u kojoj je ostvario najveće uspjehe.

Nastupio je na Paraolimpijskim igrama u Riju 2016. godine, a četiri godine poslije u Tokiju osvojio je brončanu medalju.

No tu nije stao.

Postao je svjetski i europski prvak, osvajao medalje na najvećim natjecanjima i postao jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatskog parasporta.

„Kada znaš koliko je ljudi iza tebe, nemaš opciju iznevjeriti ih“

Iza svakog njegovog uspjeha nije bio samo njegov trud.

Tu su bili roditelji, obitelj, prijatelji, treneri i svi ljudi koji su ga podržavali od prvih dana. Upravo njima Dino je često isticao zahvalnost.

Njegova priča zato nije samo priča o medaljama.

To je priča o dječaku koji je prošao kroz 15 operacija, o obitelji koja ga je vodila na rehabilitaciju, o trenerima koji su prepoznali njegov talent i o sportašu koji je iz svega toga izgradio karijeru vrijednu divljenja.

Nije dopustio da ga život ograniči

Dino je završio Kineziološki fakultet u Splitu, položio vozački ispit sa 18 godina i nastavio graditi život izvan sporta. Jedan je od osnivača Košarkaškog kluba invalida Split, a kada nije u bazenu, sport je i dalje dio njegova života.

Njegov put pokazuje nešto što je puno veće od sportskog rezultata.

Ponekad ne možemo birati okolnosti u kojima ćemo započeti život. Ali možemo birati koliko ćemo daleko pokušati otići.

Dino Sinovčić nije dopustio da ga broj operacija, invalidska kolica ili prepreke definiraju.

Definirali su ga upornost, rad i ljubav prema sportu.

Od dječaka koji je na bazen dolazio zbog rehabilitacije do hrvatskog reprezentativca i svjetskog prvaka – njegova priča jedan je od onih podsjetnika da se najveće pobjede ponekad ne osvajaju medaljama.

Nego svakim novim danom kada odlučimo pokušati ponovno.

Još dobrih vijesti

← Povratak na naslovnicu